Kriza repertoara 

Nekada se najljepše, najkvalitetnije i najiskrenije pjevalo baš po malim seoskim priredbama, Skradinu, Bibinjama, Sv. Filipu i Jakovu, Veloj Luci, Biogradu, Tučepima, Blatu.

U Splitu su svi odreda dobro pjevali. Danas zapravo i nije više problem kako se pjeva, već što se pjeva!

Vrag ne miruje kad se zbroje pretjerane ambicije interpretatora i onih koji ih vode. Kako se zadržati barem ugođajem da to radi klapa i da je dalmatinska pjesma u pitanju.

Jer ova generacija pjevača gotovo da može sve ispjevati što joj se naredi. Znao sam da od koncerta “Ne damo te, pismo naša”, od Poljuda, više ništa neće biti isto kao prije. Pa neka, uz dozu opreza, ni to nije istočni grijeh.

Makar sam se problemski dotakao nečega s čim ćemo se svakodnevno susretati, drugi splitski koncert Sudamje 2008. ipak je izneseno sveo na najmanju moguću mjeru.

A da sve ne bi ostalo suviše uopćeno, i opaska odaslata na adrese s poštovanjem, evo i opisnih ocjena: Elektroprijenos (Split) je bio moćan, Mareta mj (Dubrovnik) muzikalna, Garbin (Makarska) dobre fuzije, Mrduja (Milna) suptilna, te Makarska originalna, imena su koje sam dočekao s pljeskom nakon mojeg dvogodišnjeg izbivanja.

Za ostale: Murtelu (Dugopolje), Tamarin (Vranjic), Galešnik (Hvar), Šušur (Split), Dalmatinke (Split), pretpostavljao sam da će priredbu učiniti kvalitetnom, a Stobreč je sebi pripisao puno više nego što objektivno zaslužuje.

Igor Brešan - Slobodna Dalmacija 07.05.2008.